Vino na granici – Skupina od šest arhiva iz Slovenije i Hrvatske, radno nazvana SIHeR, jedinstveni je primjer suradnje arhiva u široj regiji. Projektom Vino na meji / Vino na granici Državni arhiv za Međimurje, Zgodovinski arhiv na Ptuju, Državni arhiv u Varaždinu, Pokrajinski arhiv Maribor, Državni arhiv u Zagrebu i Zgodovinski arhiv Celje predstavljaju svoj treći projekt.

01 – IZ GLAVE U ZEMLJU

02 – IZ ZEMLJE U TRS
03 – IZ ZEMLJE U TRS
04 – IZ ZEMLJE U TRS
05 – IZ ZEMLJE U TRS

06 – IZ TRSA U GROŽĐE
07 – IZ TRSA U GROŽĐE
08 – IZ TRSA U GROŽĐE

09 – IZ GROŽĐA U BAČVE
10 – IZ GROŽĐA U BAČVE
11 – IZ GROŽĐA U BAČVE

12 – IZ BAČVE U FLAŠE
13 – IZ BAČVE U FLAŠE
14 – IZ BAČVE U FLAŠE

15 – IZ FLAŠE U ČAŠE
16 – IZ FLAŠE U ČAŠE
17 – IZ FLAŠE U ČAŠE

18 – IZ ČAŠE U GLAVU
19 – IZ ČAŠE U GLAVU
20 – IZ ČAŠE U GLAVU

01 – IZ GLAVE U ZEMLJU

Skupina od šest arhiva iz Slovenije i Hrvatske, radno nazvana SIHeR, jedinstveni je primjer suradnje arhiva u široj regiji. Projektom Vino na meji / Vino na granici Državni arhiv za Međimurje, Zgodovinski arhiv na Ptuju, Državni arhiv u Varaždinu, Pokrajinski arhiv Maribor, Državni arhiv u Zagrebu i Zgodovinski arhiv Celje predstavljaju svoj treći projekt.

Inovativan pristup izložbe prepoznaje se u konceptu da se arhivsko gradivo smjesti u kontekst jedinstvenoga pograničnog prostora. Arhivi predstavljaju sadržaj kao da granice nema, upravo u suprotnosti s onim što nam je donijela nova situacija kad je granica postala vrlo uočljiva.

Projekt Vino na meji / Vino na granici posvećen je vinu, koje je kulturološki snažno povezano sa zemljom i ljudima navedenog područja. Unatoč činjenici da su označavanje i potrošnja vina danas uglavnom svedeni na ograničene nacionalne okvire, na terenu lako možemo ustanoviti da proizvodimo i trošimo vrlo slično vino i na slovenskoj i na hrvatskoj strani granice što je sigurno rezultat zajedničke povijesne tradicije i suvremenih trendova. Postoji nekoliko primjera udruživanja sirovina i znanja s obje strane granice, ali oni su jedva uočljivi u postupku promocije pojedinih vinskih sorti ili regija. Baš naprotiv, prosječni posjetitelj pograničnih krajeva već će na puškomet od granice steći utisak koji će se uvijek vezati na izmišljenu predodžbu o slovenskim ili hrvatskim vinima.

Upravo zato u projektu Vino na meji / Vino na granici područje nadležnosti javne arhivske službe svih šest partnerskih arhiva predstavljamo u naraciji kao jednu cjelinu – kao jednu zamišljenu vinsku regiju. Ona je, kao što se to odražava u narativu arhivskoga gradiva, vrlo raznolika, a istovremeno isprepletena, usporediva i, ako želite, nadopunjujuća i nadahnjujuća. Koncept projektne priče slijedi poglavlja nadahnuta pjesmom kantautora Tomaža Pengova Rodovnik vina. Skupine arhivskoga gradiva nižu se po temama od obrade zemlje, vinogradarstva, podrumarstva do prodaje i potrošnje vina.

Svakako nama i partnerskim arhivima doista ne manjka izvora za povijest istraživanja vina i zato je glavni naglasak projekta stavljen na predstavljanje raznolikosti izvora. Uzimamo si manje prostora za interpretaciju i razglabanje njihovoga sadržaja, jer vjerujemo da će to više zanimati druge specijalizirane korisnike gradiva. Tu im arhivi nude ruku. Projekt je poziv za upoznavanje izvora i poziv za upoznavanje arhiva. Kroz predstavljeni mozaik odabranih vinskih utisaka nudimo uvid u razne vrste arhivskoga gradiva, od pisanoga gradiva upravnih, sudskih, gospodarskih, vjerskih i privatnih fondova, do raznih tiskovina, zemljopisnih karata, razglednica, fotografija, sve u više jezika, pisama i međusobnih kombinacija. Izloženo gradivo obuhvaća sve, od starih srednjovjekovnih isprava do dokumenta koji je nastao prekjučer. Prošlo je gotovo šesto godina od najstarijeg izvora predstavljenog na izložbi.

Prilikom otkrivanja bogatstva izvora o vinu, prikazanih u uobičajenom, ali istodobno i svježem »arhivskom kupažu« želimo Vam puno uživanja u novim spoznajama.

02 – IZ ZEMLJE V TRS

I – 1

Car Fridrik III. oslobađa franjevce plaćanja daća za vinograd na Kumu, 1463.

SI_ZAC/0002_00005 Zbirka listin minoritskega samostana v Celju

“Wir Fridreich von gots gnade römischer kaiser…”, Bečko Novo Mesto, 30. rujna 1463. Car Fridrik III. oslobađa vinograd na Kumu u vlasništvu celjskoga franjevačkog samostana, koji su gvardijan Lenart i samostan kupili od postolara Martina iz Celja, od plaćanja desetine i gornice Vicedomskom uredu u Celju. Zasavje (pogotovo Kum) danas više nitko ne povezuje s vinogradarstvom.

I – 2

Početna strana upisa gornih posjeda (vinogradi) u urbaru gornjoptujskog vlastelinstva, 1622.

SI_ZAP/0070 Rokopisna zbirka, a. š. 8, ov. 23, R-23, fol. 159

Donja Štajerska je od nekada izrazito kvalitetno vinorodno područje, što u konačnici dokazuju mnogobrojni popisi gornih posjeda u urbarima. Od spomenutog posjeda su gornjaci odnosno zakupci posjeda bili dužni vlastelinu davati gornicu, najčešće određenu količinu proizvedenoga mošta ili vina. Gornjoptujski urbar iz 1622. godine vrlo je detaljan te sadrži popis zakupčevih gornih posjeda i njegovih godišnjih obveza, zatim granice njegovoga posjeda, vrste zemljišta (uglavnom vinogradi, u nekim slučajevima manje njive, voćnjaci i šume) te detaljno navedenu gornicu (u moštu i novcu).

I – 3

Pregled prihoda i izdataka Grada Varaždina za 1570. i početak 1571. godine koji je sastavio Ivan Zetkan, gradski službenik („kmetski sudec“), 1571.

HR-DAVŽ-2. Poglavarstvo slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, Radikalni arhiv XLV-736

Pregled prihoda počinje s prihodima od vina, koje je imalo značajnu ulogu u gradskoj ekonomiji. Grad je imao svoje vinograde (Krezoica, Iglarščak, Melnjak, Hovek), a ubirao je i gornicu od svojih kmetova. Tako je 1570. godine iz spomenutih vinograda dobiveno 152½ vedra vina, a od gornice koju su dali gradski kmetovi 125½ vedara, što je ukupno iznosilo 278 vedara i 6 pinti (oko 9.000 litara). To se vino uglavnom prodavalo varaždinskim građanima, a dio se koristio za vlastite potrebe, prilikom proslava, izbora suca ili izlaska gradskih službenika po nekom poslu kada bi, kao naknadu za svoj trud, uz hranu dobivali i vino. Prevladavalo je bijelo vino, crveno je bilo rijetkost jer se u popisu spominje samo jedna bačva crvenoga vina.

I – 4

Registar gornice, Križovljan, 1639.

HR-DAVŽ-1115. Obitelj Vragović, 2.2.13. Popisi prihoda, kmetova i gornjaka

Vinogradarstvo je bilo važan dio poljoprivredne proizvodnje, čak i u doba kad je trebalo mukotrpno raditi da se proizvede dovoljno hrane za preživljavanje. Kmetovi koji su obrađivali vinograde vlastelinstvu su davali daću koja je imala i svoje posebno ime – gornica. Ona se obično ubirala krajem listopada, dakle ubrzo nakon berbe kad je još bilo dovoljno vina u podrumima. Ubiranje gornice bilježilo se u registru u kojem se navodilo ime posjednika i količina koju je određeni kmet bio dužan predati.

Među sačuvanim dokumentima plemićke obitelji Vragović, posjednicima imanja Križovljan i Maruševec, nalaze se i registri o davanju gornice koju je obitelj Vragović prikupljala od svojih kmetova koji su obrađivali vinograde na spomenutim imanjima, a nastali su još u 17. stoljeću. Iz registra se vidi da su kmetovi plaćali vlastelinki Doroteji Bogač gornicu od vinograda na Prekorju (na Prekorju su Vragovići svojim kmetovima sagradili i župnu crkvu), Strmom Bukovju, Gornjem vrhu, Selcima, Križanču, Mikovića vrhu i Falinić bregu. Vidljivo je da je Šimun Talan predao 6 vedara vina, Andrija Lukinić 5, Juraj Ferkula 3, Juraj Horvat 8 itd. Jedno vedro iznosilo je oko 33 litre vina.

I – 5

Moštna desetina, 1610

SI_PAM/1856 Gospoščina Negova, a. š. 110

Kako joj i ime govori, desetina je podrazumijevala deseti dio uroda. Obično su je prikupljala vlastelinstva, ali i druge osobe koje su na to imale pravo (npr. svećenstvo). Od vinograda se prikupljala desetinu u moštu, znači svježe prešani sok od grožđa odmah nakon berbe, jer bi loše podrumarenje moglo štetno utjecati na kvalitetu vina. Količina prikupljene desetine bila je svake godine različita, budući da je i urod svake godine bio različiti, ponekad dobar, ponekad loš.

I – 6

Gorni sud gornjaka vlastelinstva Negova, 1614.

SI_PAM/1856 Gospoščina Negova, a. š. 371

Kada je između kmetova gornjaka dolazilo do manjih sporova, isti su se rješavali na tzv. gornom sudu, koji se održavao jednom godišnje. U prisutnosti vlastelinskog službenika i pod predsjedanjem vlastelina gornjaci su mogli iznijeti svoje pritužbe. Najčešće se radilo o raznim dugovanjima, prisvajanju posjeda, štetama koje je susjedova životinja počinila na vinovoj lozi, pa čak i štetama od oraha koji je na susjedov vinograd bacao sjenu i smanjivao prinos.

03 – IZ ZEMLJE V TRS

I – 7

Opis vinograda u vuzeniškom urbaru, 1662.

SI PAM/1813 Gospoščina Vuzenica, a. š. 1, fol. 9–13

Jugoistočna Koruška i dravska dolina primjeri su područja na kojima se zbog prirodnih značajki nikad nije razvilo vinogradarstvo u većem opsegu. Kroz stoljeća ostalo je ograničeno na pojedinačne vinograde koje su ponekad posjedovali tamošnji plemići. Uglavnom su tamošnja vlastelinstva, župe, samostani i plemićke obitelji posjedovali vlastite vinograde u široj okolici Slovenskih Konjic i Maribora. Takav primjer je i vlastelinstvo Vuzenica, koje je posjedovalo vinograd u okolici Maribora, a koji je lijepo opisan u očuvanom urbaru vlastelinstva Vuzenica iz 1662. godine.

I – 8

Darovnica kralja Leopolda I., 12. kolovoza 1671.

HR-HDA-645. Pavlinski samostan Čakovec, 3. Posjed Leskovec i beneficij Sv. Jeronima na brdu Štrigova, sig. 18. (kutija br. 1.)

Kralj Leopold I. darovao je pavlinima samostana Sv. Jelene u Šenkovcu pokraj Čakovca kapelu Sv. Jeronima, zajedno s kmetovima, oranicama i tri manja vinograda. Beneficije i posjedi ostaju u posjedu pavlina do 1782. godine, odnosno do ukidanja pavlinskoga reda. Upravljanje nad tim i drugim pavlinskim posjedima (Šenkovec, Mačkovec, Knezovec i Zasadbreg) tada preuzima Kraljevska komora u Grazu, a od 1802. godine obitelj Knežević. Posljednji u rodu Kneževića bio je Viktor Knežević, iskusan vinogradar, koji je već krajem devetnaestog stoljeća kao prvi u ovom dijelu Hrvatske organizirao protugradnu obranu vinograda i nabavio tada moderne prskalice za prskanje vinograda.

I – 9

Kupoprodajni ugovor za vinograd na vinskom brijegu Stražnik kod Ljutomera, 1665.

SI_ZAP/0051 Zbirka listin, a. š. 67, 1665 II

Vino iz ljutomerske vinorodne regije u povijesti je bilo jako cijenjeno kod sjevernih naselja i pokrajina te zato ne iznenađuje činjenica da su redovni kupci tih vinogradarskih posjeda i vina bili tamošnja vlastelinstva, samostani, župe, gostioničari i ostali pojedinci. Među njima i vlasnik gostionice u Grazu Pri zlatem zajcu (Bey dem gulden Haßen) Hanns Fritz, koji je u veljači 1665. godine od barunice Katarine Racknitz kupio vinograd na vinskom brijegu Stražnik pri Ljutomeru.

I – 10

Ščitno pismo za vinograd na vinski gorici Goričak v kajkavskem jeziku, 1781

SI_ZAP/0051 Zbirka listin, a. š. 183, 1781 IV 2

Vdova Katarina grofica Patačić, rojena grofica Keglević, kot skrbnica mladoletnih otrok in upraviteljica hrvaškega imenja Vidovec, je izstavila Mariji Ceciliji Rebeki pl. Lendenfeld, rojeni pl. Pichl, ščitno pismo (oz. potrdilo o lastništvu) za gorskopravni vinograd na haloški vinski gorici Goričak. Ščitno pismo je sicer bilo pravni dokument, s katerim je zemljiški gospod svojemu podložniku ali sogorniku pisno potrdil lastništvo nad določeno rustikalno ali gorskopravno posestjo, torej nad kmetijo, njivo, travnikom, gozdom, vinogradom ipd. Novi lastnik je zanj zaprosil ob priliki nakupa, zamenjave, dedovanja, vnovične potrditve ali kakšnega drugega načina pridobitve posesti. Za njegovo izstavitev je bilo treba plačati določeno pristojbino.

I – 11

Kapela sv. Jurja s planom proširenja gradskog groblja sv. Jurja pripajanjem susjednih vinograda, Zagreb, 1824.

HR-DAZG-1. Poglavarstvo slobodnog kraljevskog grada Zagreba, 2.1. Upravni spisi Poglavarstva, sig. 1300

Na karti je prikazano staro gornjogradsko groblje smješteno oko kapelice sv. Jurja i tri parcele vinograda od obitelji Karnić, Šnelec i Krušec. Početkom 19. stoljeća postojala je potreba za proširenjem groblja, pa je plan bio otkup obližnjih vinograda kako bi se proširili kapaciteti za ukop pokojnika. Kasnije, prilikom otvorenja Gradskog groblja Mirogoj, ekshumirani su grobovi sa starog Jurjevskog groblja. Ondje je danas još uvijek kapelica u spomen Svetom Jurju, a silaskom prema Tkalčićevoj ulici još postoje ostaci nekadašnjih vinograda.

I – 12

Zemljišna knjiga franjevaca, 1778. – 1814.

SI_PAM/1802 Zbirka zemljiških knjig gospoščin ter magistratov mest in trgov, a. š. 479

Struktura zemljišne knjige bila je detaljno propisana, iako je njezino uređivanje bila stvar domišljatosti pojedinaca koji su vodili knjige. Za gorne posjede, odnosno vinograde koje su vlastelini davali u zakup, vodile su se zasebne zemljišne knjige. U franjevačkoj zemljišnoj knjizi uz uobičajene upise nalazimo i lijepe ilustracije pojedinačnih zemljišta u boji.

04 – IZ ZEMLJE V TRS

I – 13

Katastarski plan IV. Brežni kotar, 1858.

HR-DAM-19. Ured za katastar, Brežni kotar IV. Bergdistrikt, br. 12.

Prva katastarska izmjera zemljišta u Međimurju obavljena je u razdoblju 1850. – 1860. Na izmjeri je radilo devet komisija i upravo zahvaljujući tim komisijama tadašnji sudovi u Čakovcu, Štrigovi i Prelogu mogli su 1857. godine započeti s radom svojih zemljišnoknjižnih odjela. Ovdje prikazani plan u središte stavlja IV. Brežni kotar, kojeg čine Dragoslavec, Hernjakovčina, Lohovčak, Prekopa, Ternovčak, Vugrišinec, Vukanovec i Železna Gora. Planom je obuhvaćen samo dio IV. Brežnog kotara. Na katastarskom planu ucrtane su parcele, stambeni objekti, vrste kultura, prometnice i sl. Pregledom plana vidljivo je da su na području IV. Brežnog kotara vinogradi bili gusto zastupljeni.

I – 14

Iskaz ukupne iskoristive površine općine Štrigova, 20. ožujka 1859.

HR-DAM-19. Ured za katastar, K.o. Štrigova opis međa 1857. – 1913.

Iskaz donosi zbirni pregled vrsta i količina iskorištenih površina tla općine Štrigova izraženih u starim mjernim jedinicama, katastarskim jutrima i hvatima. Na području općine Štrigova uz oranice, livade, vrtove (voćnjake i sl.), pašnjake, šume i neproduktivno zemljište postoje i vinogradi. Štrigova je smještena među vinorodnim brežuljcima poznatim po vrsnim vinima. Po nekima se vinogradi na području današnje Općine Štrigova uzgajaju još od vremena Rimljana.

I – 15

Plan obnove vinograda Antona Vrstovška u Pišečama na Bizeljskom, 1892.

SI_ZAC/0011 Okrajno glavarstvo in sresko načelstvo Brežice, sig. J-35

Kao prilog za dobivanje zajma za obnovu vinograda nastradalih od trsne uši, posjednici su podnijeli upravnim tijelima obrasce s planom radova i troškova.

I – 16

Bregovita ulica (danas Tomićeva) u Zagrebu prije izgradnje uspinjače, 19. stoljeće

HR-DAZG-857. Zbirka Ulčnik Ivan, 2. Fotografije i tiskovine, sig. 128

Nekada davno prije izgradnje uspinjače ispod kule Lotrščak postojao je poljski puteljak koji je u 18. stoljeću uređen u zmijoliki put uz koji su se protezali vinogradi, a do gradnje uspinjače postojale su i drvene stube na željeznoj konstrukciji (do nešto više od pola brijega) koje je izgradio poznati urbanist Milan Lenuci.

I – 17

Bregovita ulica (danas Tomićeva) u Zagrebu nakon izgradnje uspinjače, 20. stoljeće

HR-DAZG-857. Zbirka Ulčnik Ivan, 2. Fotografije i tiskovine, sig. 1532

Zagrebačka uspinjača ubraja se među najkraće žičane željeznice namijenjene javnom prometu na svijetu po dužini pruge od samo 66 metara, a vožnja traje točno 64 sekunde. Uspinjača danas prometuje svakih deset minuta i najstarije je javno prijevozno sredstvo u Zagrebu. Zagrebačka “stara dama”, kako joj često tepaju, je simbol Zagreba i uvijek na svim popisima 10 znamenitosti koje treba posjetiti pri turističkom razgledu grada.

05 – IZ ZEMLJE V TRS

I – 18

Vinogradarsko imanje obitelji Kasimir u Vareji u Halozama, kraj 19. stoljeća

SI_ZAP/0559 Rodbini Kasimir in Oeltjen, negativ na steklu, št. 46

Plemićka kuća okružena vinogradima, a u prvome planu fotografove kćeri Elsa i Silvija Kasimir.

I – 19

Nabava cijepova, 21. prosinca 1957.

HR-DAM-186. Poljoprivredna zadruga Štrigova, VVPS Štrigova, Zapisnik i poslovni izvještaj, 879/1957.

Zadružni voćarsko-vinogradarski poslovni savez Štrigova, skraćenog naziva “Vino-jabuka”, osnovalo je 6. svibnja 1956. godine devet poljoprivrednih zadruga (Štrigova, Preseka, Železna Gora, Gornji Mihaljevec, Lopatinec, Prekopa, Martin na Muri, Selnica, Macinec) i jedno poljoprivredno dobro iz područja brežnog dijela kotara Čakovec (Voćni i lozni rasadnik Vukanovec). Iz sačuvanih statističkih podataka vidljivo je da je na području kotara Čakovec 1954. godine bilo 834 ha vinograda, a da je od toga na općinu Štrigova otpadalo 72 %.

U dopisu Vinogradarsko gospodarstvo Jeruzalem dostavlja Zadružnom savezu Štrigova ponudu dostupnih cijepova vinove loze: muškatni silvanac, žlahtinu i raninu. Ovaj se dopis vjerojatno može dovesti u vezu s namjerom Poslovnog saveza da podigne nove nasade ili provede asanaciju starih vinograda. Naime, uvidom u izvještaj Upravnog odbora o radu Poslovnog saveza Štrigova za 1958. godinu utvrđeno je da su tadašnji nasadi voćnjaka i vinograda uglavnom stari. Jedan je dio bio u potpunom propadanju, drugi je dio tek rodio, no rodnost nije zadovoljavala ni količinski ni po kvaliteti. Stoga se Poslovni savez odlučio za podizanje novih nasada. Od planiranih 30 ha nasada, 1958. godine podignuto je tek 17,8 ha. Paralelno s gradnjom novoga podruma pristupilo se obnovi starih, ali i masovnijem podizanju novih. Godine 1961. započeo je dvogodišnji program podizanja 40 ha vinograda na društvenom zemljištu. Sve do 1980. nastavila se sadnja po 10 hektara vinograda godišnje.

I – 20

Plantažni vinogradi “Klinec”, Vinica, 1962.

HR-DAVŽ-974. Zbirka fotografija, 1.10. Općina Vinica početkom šezdesetih godina, sig. 19

Brežuljkasti predjeli i umjerena kontinentalna klima općine Vinica od davnina su temelj za uzgoj kvalitetne vinove loze. Te preduvjete iskoristila je u 19. stoljeću i obitelj Bombelles, koja je butelje bijelog pinota izvozila u Budimpeštu, Beč i druge europske gradove. Nakon Drugog svjetskog rata novi zamah razvoju viničkog vinogradarstva daje Poljoprivredno dobro “Ivančica” (1964. integrirano u ZPPK Varaždin), koje je 1954. adaptiralo vinski podrum i na 14 jutara zemljišta zasadilo vinovu lozu iz koje je dobiveno 200 hektolitara kvalitetnog mošta. Tijekom narednih godina PD “Ivančica” osuvremenilo je proces proizvodnje i podiglo plantažne vinograde viničke graševine poznate širom Jugoslavije.

I danas Vinica obiluje brojnim vinogradima različitih sorti uglavnom graševine, sauvignona, žutog muškata, bijelog pinota, traminca i u manjoj mjeri zelenog silvanca. O popularnosti vinogradarstva u ovom kraju svjedoči i Udruga vinogradara “Vinea” Vinica osnovana 1999. Udruga svake godine organizira izložbu vina na kojoj se predstavljaju vinogradari iz Međimurske, Varaždinske i Krapinsko-zagorske županije te prekograničnog područja Slovenije.

I – 21

Stari grad Celje s posađenim vinogradima na obroncima koji su danas potpuno obrasli drvećem, oko 1912.

SI_ZAC/1274/001/013/00008_00003 Zbirka razglednic in dopisnic

Razglednica poslana 1912. godine prikazuje zanimljivu situaciju koja dokazuje da je nekad celjski Stari grad bio sa svih strana okružen vinogradima, a ne kao danas kad je vinogradarstvo zastupljeno samo na njegovoj južnoj strani.

I – 22

Obnova vinogradarskog nasada Osnovne škole Bizeljsko, 1994.

SI_ZAC/0531 Fototeka glasila Naš glas Krško, sig. 12/367

Za današnje vrijeme neuobičajena je situacija da osnovna škola ima u vlasništvu vinograd i kroz obrazovne procese upoznaje učenike s poslovima u njemu. To ukazuje da je pogranično područje Bizeljsko angažirano u uzgoju vinove loze. U sklopu škole je već od 1959. godine djelovala školska zadruga. Učenici su se upoznavali s poslovima u vinogradu od obrađivanja, rezidbe do berbe, pomagali su kod prešanja grožđa, bili su upozoreni na opasnost od trovanja prilikom vrenja mošta, učili su o prehrambenoj i tržišnoj vrijednosti grožđa.

06 – IZ TRSA U GROŽĐE

II – 1

Strah od trsne uši na Bizeljskom, 1890.

SI_ZAC/0011 Okrajno glavarstvo in sresko načelstvo Brežice, sig. J-34

Obnova vinograda oboljelih od vrlo invazivne trsne uši obavljala se cijepljenjem loze iz državnih rasadnika u Bizeljskom. Franc Gregorevčič je nakon cijepljenja u vlastitom vinogradu uočio nekoliko oslabljenih trsova. Nakon pregleda vještaka ustanovljeno je da se ne radi o napadu trsne uši, što je posjednika iz Malog vrha kod Globokog zasigurno smirilo.

II – 2

Upitnica o površinama vinograda zaraženih filokserom na području porezne općine Varaždinbreg, 1890.

HR-DAVŽ-16. Gradsko poglavarstvo Varaždin, Redovni spis 1094/1890.

Od prve pojave filoksere u Zagrebačkoj županiji 1880. zaraza se velikom brzinom proširila Varaždinskom županijom i do 1895. uništila oko 90% njezinih vinograda. Varaždinska je županija već u prosincu 1887. izdala naredbu da se u svim kotarima osnuju “Zaklade proti filokseri”, a zatim prva u Hrvatskoj osnovala “Obrambeno povjerenstvo proti filokseri” koje je konstituirajuću sjednicu održalo 16. studenog 1888. Povjerenstvo je poticalo i organiziralo cijepljenje loze na američkoj podlozi, organiziralo predavanja i tečajeve o cijepljenju, osnivalo lozišta američke loze i dijelilo narodu američku lozu za daljnju produkciju. Povjerenstvu su pristupili i financijski ga potpomagali svi kotarevi Varaždinske županije. Gradska općina Varaždin donijela je odluku o pristupanju Povjerenstvu 8. veljače 1889. i dala prinos od 200 forinti. Gradska je općina Varaždina najviše kvalitetnih vinograda imala na Varaždinbregu. Iz upitnice dostavljene Kr. statističkom uredu saznaje se da je prva pojava filoksere na Varaždinbregu primjećena 1887. godine i da je od ukupno 350 jutara tamošnjih vinogradarskih površina krajem rujna 1890. bilo uništeno već 169 jutara.

II – 3

Ponuda gornjoptujskom vlastelinstvu za kupnju sadnica drveća i vinove loze, kraj 19. stoljeća

SI_ZAP/0009/001 Herbersteinov arhiv – Gospostvo Gornji Ptuj, a. š. 459, ov. 1164

U zadnjoj četvrtini 19. stoljeća u Štajerskoj je već poslovalo nekoliko ponuđača sadnica drveća i vinove loze. Među njima također vlastelinstvo grofa Bardeaua sa sjedištem u dvorcu Kornberg koje je, što se tiče vinove loze, prodavalo sadnice grožđa za vino (Kelter-Trauben) i sadnice stolnoga grožđa (Tafeltrauben).

II – 4

Viesnik Filoksernog povjerenstva Županije varaždinske, 1891.

Jurinac, Adolf, ur. Viesnik Filoksernog povjerenstva Županije Varaždinske 2, br. 1, Varaždin, 1891.

DAVŽ. Knjižnica

Filokserno povjerenstvo Županije varaždinske osnovano na poticaj velikog župana Radoslava pl. Rubida izdavalo je tijekom 1890. i 1891. godine “Viesnik”, stručnu publikaciju o filokseri, koju je uređivao predsjednik Povjerenstva biolog Adolf Jurinac. Na naslovnoj stranici, ispod osnovnih podataka o “Viesniku”, nalazi se crtež tzv. Alliesovih kliješta koja su korištena pri cijepljenju vinove loze. Kliještima je rastvaran pluteni čep na dvije polovice u čiju je sredinu polagan oplemenjeni cijep. Nakon nekoliko mjeseci zarašteni cijep vadio se iz pluta i ostavljao na zraku da odrveni.

II – 5

Propagandni letak kotlara Gustava Petroczya, kraj 19. stoljeća

HR-DAVŽ-574. Spisi raznih ustanova za razdoblje do 1945. godine

Peronospora ili plamenjača vinove loze bila je jedna od bolesti koja se tijekom osamdesetih godina XIX. stoljeća počela širiti Varaždinskom županijom. Dr. sc. Adolf Jurinac u svojoj publikaciji “Nješto o trsnoj i korunoj peronospori” napisao je: “Peronospora je trsu pogubnija nego trsna uš…Uz uš trs može i nekoliko godina živjeti,…dočim peronospora za nekoliko tjedni cijeli vinograd može uništiti.” Za zaštitu od peronospore poticalo se prskanje vinograda s pripravcima od modre galice ili gašenog vapna. Velika potreba za prskanjem vinograda pogodovala je kotlarskim obrtnicima koji su povećali i vremenom usavršavali proizvodnju prskalica. Jedan od varaždinskih kotlara koji je pridonio razvoju prskalica bio je i Gustav Petroczy, koji je na prelazu 19. u 20. stoljeće vodio kotlarsku radionu u Uskoj ulici u Varaždinu.

II – 6

Klopotec u vinogradu obitelji Kasimir, 1897.

SI_ZAP/0559 Rodbini Kasimir in Oeltjen, negativ na steklu, št. 102

Kasimirova fotografija njegove troje djece (Luigi, Silvija i Elsa) i njihove prijateljice na klopotecu u obiteljskom vinogradu prije predstojeće berbe.

II – 7

Pregled kvalitete grožđa u haloškom vinogradu, kraj 19. stoljeća

SI_ZAP/0559 Rodbini Kasimir in Oeltjen, negativ na steklu, št. 88

07 – IZ TRSA U GROŽĐE

II – 8

Kupovina američke loze, Zagreb, 1900.

HR-DAZG-4. Gradsko poglavarstvo Zagreb, 13. Pomoćni uredi, sig. 45468

Američka loza stigla je u Zagreb 1896. godine po principu narudžbe svakog zainteresiranog vinogradara. Količina odobrena za kupnju nije bila ograničena, ali bio je ustaljen red u vidu registriranja narudžbe kako prilikom preuzimanja istih ne bi bilo problema. Uz narudžbu i preuzimanje američke loze, svaki se vinogradar morao obvezati da će lozu i zasaditi u svom vinogradu.

II – 9

Zlatna počasna diploma Vjekoslavu Leitneru za vinogradarske sprave, 1900.

HR-DAVŽ-1112. Obitelj Leitner-Puszt

Na poticaj velikog župana Radoslava pl. Rubida održana je od 29. rujna do 2. listopada 1900. godine u Varaždinu izložba grožđa i voća u čast pobjede nad filokserom. Velike su čestitke na izložbi upućivane upravo Velikom županu, na čiju je inicijativu osnovano “Povjerenstvo županije za obranu proti filokseri”, koje je uspjelo regenerirati uništeno vinogradarstvo. Izložbu je posjetilo oko 15 000 posjetitelja. Veliko su zanimanje polučile sorte grožda žerjavina (portugizac), plemenka, svjetiljka, bijela kozina, muškat, kamenac, mirkovača, slankamenka, bijeli imperial, dišuća ranina, kapčina, crna volovina, debela crnina, a osobito krapinska kraljevina.

Vjekoslav pl. Leitner, vlasnik veletrgovine željezom, izložio je stroj za obrađivanje vinograda i osvojio zlatnu diploma u sekciji vinogradarskih sprava. Inače je V. Leitner bio posvećen borbi protiv bolesti vinove loze te je kvalitetne, lagane i praktične prskalice protiv peronospore sistema Allweiler iz Beča prodavao po kupovnoj cijeni, nabavljao modru galicu i amonijak te davao vinogradarima savjete za suzbijanje peronospore.

II – 10

Grafički prikaz uzgoja vinove loze, oko 1900.

SI_PAM/1700 Varia, a. š. 39, ovoj 40

Listići s ilustracijama različitih načina rezidbe i vezanja vinove loze pridodani su brošuri “Ringen und Erfolge des Landwirtes, namentlich des Weinbauers”, čiji je tekst napisao putujući učitelj Ivan Bele (1867. – 1924.), njemački Johann Belle, a izdao ju je 1900. godine mariborski nakladnik Wilhelm Blanke.

II – 11

Ornigovo vinogradarsko imanje i plemićka kuća na haloškom vinskom brijegu Gorca, nedatirano

SI_ZAP/0559 Rodbini Kasimir in Oeltjen, a. š. 7, ov. 64, št. 4

II – 12

Okopavanje vinograda, Šmarje kod Jelša, 30-te godine 20. stoljeća

SI_ZAC/1278 Fototeka Ciglenečki Šmarje pri Jelšah

II – 13

Berba grožđa, Seketin, prva polovica 20. stoljeća

HR-DAVZ-22. Obitelj Puttar, 6.8.7. Album br. 23: Seketin

U malom mjestu Seketin, desetak kilometara južno od Varaždina, na jednom od brežuljaka Varaždinbrega nalazi se dvorac izgrađen u 17. stoljeću, a podno njega na padinama vinograd. Posjed je tijekom prošlosti pripadao raznim vlasnicima, između ostalog obitelji Drašković i Patačić, da bi ga 1920. kupio bačvarski obrtnik Rudolf Puttar kao vjenčani dar supruzi Antoniji.

Fotografija je snimljena za vrijeme berbe i prikazuje težake s drvenim brentama, njihovu djecu, a u pozadini vlasnike vinograda. Iz dnevnika rada vidljivo je da je vinogradarske poslove na imanju Seketin obavljalo i do dvadesetak težaka dnevno.

II – 14

Berba u Šmarju kod Jelša, 30-te godine 20. stoljeća

SI_ZAC/1278 Fototeka Ciglenečki Šmarje pri Jelšah

08 – IZ TRSA U GROŽĐE

II – 15

Berba u Čentibi u Prekmurju, 1931.

SI_PAM/1799 Zbirka gradiva mednarodnega arhivskega raziskovalnega tabora, a. š. 1

Na fotografiji iz 1931. godine su berači u berbi negdje u Čentibi odnosno Čentibskim vinogradima. U prvom planu su bosonoga djeca koja u rukama drže grožđe, u pozadini su muškarci i žene koji drže čašu mošta. Poneki odrasli u rukama imaju nategače.

II – 16

Fotografija i zapis u školskoj kronici – učenici su učili obrezivati vinovu lozu, 1934.

SI_PAM/0770 Osnovna šola Franca Lešnika Vuka Slivnica pri Mariboru, a. š. 10

Već od druge polovice 19. stoljeća bio je na snazi propis da svaka škola mora voditi školsku kroniku. U nju je netko od učitelja upisivao podatke o osnivanju škole, radu i razvoju škole te okolnostima koje su poticale odnosno ometale obrazovanje. U 20. stoljeću zapisima se pridružuju i fotografije koje su zalijepljene u kroniku.

II – 17

Težaci beru grožđe, Seketin, 1941.

HR-DAVZ-22. Obitelj Puttar, 6.4. Ekonomija gospodarstva Seketin

Na dozrijevanje grožđa utječu razni faktori kao što su položaj i vrsta tla, temperatura, sorta i sl. Ukoliko je vrijeme tijekom ljetnih mjeseci sunčanije, grožđe brže dozori. Grožđe je pogodno za berbu kada bobice sadrže dovoljnu količinu sladora (šećera), a malu količinu kiseline. Berbu grožđa idealno je obaviti po suhom i toplom vremenu, obično u jutarnjim ili poslijepodnevnim satima.

Na fotografiji su prikazana četiri težaka s drvenim brentama (brentačama) na leđima u kojima ubrano grožđe nose do podruma na daljnju preradu.

II – 18

Ručno cijepljenje vinove loze nožem, sredina 20. stoljeća

SI_ZAP/0289 Jože Vrabl, 1924–1981

Vinova loza se uzgaja tzv. grebeničanjem i metodom “Kotteln”. Nova sadnja vinograda može se izvršiti i lozinim ključićima ili reznicama. Divljake, odnosno američku podlogu proizvodili su u novoosnovanim državnim i regionalnim matičnjacima, a korijenjake i cijepove u rasadnicima. U okolici Ptuja nalazili su se rasadnici, odnosno pokusni nasadi i matičnjaci u Krčevini kod Ptuja, na Vičavi (1899.) i Sv. Urbanu (Destrnik) kod Ptuja (1902.). Na Bregu kod Ptuja i na Vičavi je 1898. godine osnovan najveći regionalni rasadnik s površinom od 12 ha, na kojem je bilo zasađeno 6,5 ha matičnjaka s američkim podlogama. Reznice za razmnožavanje dobivale su se iz pokusnih vinograda.

II – 20

Velimir Puttar sadi vinovu lozu, Seketin, 1973.

HR-DAVZ-22. Obitelj Puttar, 6.8.8. Album br. 24: Seketin

Posjed Seketin je nakon smrti majke Antonije Puttar naslijedilo njihovo troje djece, od kojih je Velimir Puttar kao agronomski tehničar veliku pažnju posvetio održavanju vinograda. Na slici je prikazan kako ručno kopa jame i u njih polaže priređenu lozu. Od sorti vinove loze Velimir Puttar uzgajao je uglavnom burgundac, portugizac i rajnski rizling.

II – 21

Uzimanje uzoraka iz vinograda kooperanata Vinske kleti Krško (Zdravko Mastnak i Pirc), rujan 1987.

SI_ZAC/0531 Fototeka glasila Naš glas Krško, sig. 1/034

09 – IZ GROŽĐA U BAČVE

III – 1

Sporazum između ptujskog dominikanskog samostana i predstavnika podložnika i gornjaka o vinskim i žitnim mjerama, 1574.

SI_ZAP/0051 Zbirka listin, a. š. 37, 1574 XI 7

Vlastelini su često povisivali prihode povećavanjem mjera za daće u žitu i vinu. Podložnici i gornjaci ptujskog dominikanskog samostana usprotivili su se 1574. godine takvom povećavanju mjera za davanje gornice i vinske desetine. Navedene godine, malo prije Martinja, bio je sklopljen sporazum između samostana i 13 izabranih zastupnika podložnika i gornjaka vlastelinstava i imanja iz okolice Ptuja, po kojem su se obje daće davale u vedru koje sadržava 16 bokala i jednu pintu stare gradačke mjere.

III – 2

Situacijski i građevinski nacrt kleti s vinskom prešom na imanju Franca Rumpfa u Bresternici, 1858.

SI_PAM/0057 Okrajni urad Maribor, a. š. 111, ovoj 16, fol. 848–851

III – 3

Gradski podrum, Zagreb, 19. stoljeće

HR-DAZG-857. Zbirka Ulčnik Ivan, 2. Fotografije i tiskovine, sig. 297a

Blagdan Martinja obilježava se 11. studenoga kada se slavi krštenje mošta, to jest pretvaranje mošta u vino. Prate ga i šaljive ceremonije, ovisno o kraju u kojem se mošt krsti.

“Moštek! Ja te krstim vu vino, vu ima Bakusa oca vina, njegova sina Martina i duha od kojeg mošt kuha. Na ti (sipa u mošt sol) Moštek malo soli da nikoga od tebe nigdar glava ne zaboli. Mir budi navek s tobom da budeš navek pun fine duhe i jakosti!”

III – 4

Građevinski nacrt kleti na imanju Marije Haller u Selnici kod Mure, 1858. – 1859.

SI_PAM/0057 Okrajni urad Maribor, a. š. 111, ovoj, 35, fol. 950–954

III – 5

Bačvar prilikom pregleda i popravka bačvi prije berbe u Halozama, oko 1890.

SI_ZAP/0559 Rodbini Kasimir in Oeltjen, a. š. 7, ov. 38, št. 1

III – 6

Polaganje majstorskog ispita, 1863.

HR-DAM-260. Veliki ceh Štrigove, Popiszek onih koji vu plemeniti Veliki czeh strigovecski prichemsi od leta 1840. sztupili, jer nuter prijeti jeszu.

Nakon uspješno odrađenog i položenog majstorskog ispita za drakslera (drvodjelju), za koji je trebao izraditi jednu vinsku pipu ili slavinu za bačvu te lulu za pušenje, Joseph Golenko iz Raskrižja primljen je u plemeniti Veliki ceh Štrigove.

III – 7

Dostava bačvi sa životinjskom zapregom na vinogradarsko imanje obitelji Kasimir u Vareji u Halozama, listopad 1894.

SI_ZAP/0559, Rodbini Kasimir in Oeltjen, negativ na steklu, št. 74

10 – IZ GROŽĐA U BAČVE

III – 8

Promjena prava vinogradara na oprost poreza na vino, Zagreb, 1906.

HR-DAZG-872. Zbirka tiskovina, 1. Komunalni i građevni propisi, sig. 10

Vinogradari su mogli dobiti oprost od plaćanja poreza na vino koje planiraju koristiti za osobnu upotrebu uz obvezu prijavljivanja količine vina koju bi postigli berbom. Za navedeno su morali podnijeti pisani zahtjev, u suprotnom bi obveza plaćanja poreza i dalje vrijedila.

III – 9

Runjenje i gnječenje grožđa, Seketin, prva polovica 20. stoljeća

HR-DAVZ-22. Obitelj Puttar, 6.8.6. Album br. 22: Seketin

Početnu fazu prerade grožđa čini runjenje (muljanje), koje se u prošlosti provodilo gaženjem nogama, dok se u današnje doba obavlja električnim ili ručnim muljačama. Fotografija je zabilježila četiri težaka koji runje i gnječe grožđe posebnom spravom tzv. moždilom. Moždilo ima četverouglasti koš, dolje uži, gore širi, a ispod koša zupčasti valjak koji hvata grožđe, baca ga po košu i na taj način otkida bobice od peteljke. Otkinute peteljke izbacuju se kroz vratašca na dnu lijevka i padaju u odvojenu posudu. Na kraju procesa dva drvena valjka gnječe bobice i iz njih oslobađaju sok tj. mošt.

III – 10

Proizvođač bačvi Miroslav Vezjak iz Ormoža, oko 1927.

SI_ZAP/0219 Zbirka razglednic, št. 829_1, razglednica odposlana 3. 11. 1927

III – 11

Položajni nacrt kleti Mirka i Magdalene Krušlin na Jelenovcu, Zagreb, 1932.

HR-DAZG-1122. Zbirka građevne dokumentacije, 1. Grad Zagreb, sig. 1717.6

III – 12

Prijava doslađivanja mošta veletrgovine s vinom Pugel & Rossmann u Mariboru, 15. prosinca 1933.

SI_PAM/1702 Zbirka varia, a. š. 22/2

Tvrtka je bila upisana u sudski registar 1879. godine i poslovala je sve do 1945. godine kad je postala državno vlasništvo. Prijava doslađivanja mošta sadržava još i prilog točki 7 s popisom proizvođača mošta iz okolice Maribora i Slovenskih gorica.

III – 12

Bačvari na području kotara Čakovec, 31. ožujka 1951.

HR-DAM-15. Narodni odbor općine Čakovec, Registar obrtnika 1945. – 1952.

U Registru obrtnika evidentirano je ukupno 198 zanatlija s područja kotara Čakovec na dan 31. ožujka 1951. Uz raznovrsne zanate poput bravara, kovača, zidara, tesara, stolara, krojača i dr. u evidenciji su navedeni i bačvari. Od ukupnog broja zanatlija dvanaest ih se bavilo bačvarstvom, što je činilo 6 posto ukupne zanatske djelatnosti. Na području Međimurja danas postoji tek nekoliko bačvarskih radnji.

Bačvarstvo je jedan od najstarijih zanata u Hrvatskoj, a bavi se izradom bačava i srodnih drvenih posuda. Danas se bačve izrađuju pretežito strojno i industrijski, sve rjeđe ručno.

III – 14

Nacrt gospodarske zgrade, 17. svibanja 1951.
HR-DAM-91. Mjesni narodni odbor Železna Gora, Građevinska dozvola 223/1951.

Nacrt prikazuje gospodarsku zgradu Mužinčić Alojza iz Trnovčaka koja se sastojala od kleti i preše. Prikazana preša predstavlja starinski tip drvene preše kojom se u prošlosti cijedilo grožđe.

11 – IZ GROŽĐA U BAČVE

III – 15

Projekt nerealizirane izgradnje vinske kleti Virštanj, 1957.

SI_ZAC/0994 Vinska klet Virštanj, sig. 1/1

Poslovni savez u Šmarju (savez zadruga) zalagao se za projekt novoga vinskog podruma za razvoj zaostalog i rubnog područja pograničnog Kozjanskog. Nova organizacija podizanja kvalitete proizvodnje vina pridonijela bi kako ekonomskom razvoju, tako i socijalnoj sigurnosti na ovom području. Novi vinski podrum trebao je biti smješten u neposrednoj blizini željezničke stanice Imeno. Pripremljeni projekti temeljili su se i na tome da bi podrum preuzimao viškove iz vinograda s druge strane Sutle. Međutim, Celjski okrug, koji je u to vrijeme stavljao izraziti naglasak na industriju, u zadnjem trenu projekt nije odobrio i isti je propao. Projekt je kasnije bio dobar temelj za izgradnju podruma na Kapeli, a vrlo slični podrumi također su izgrađeni u više drugih vinorodnih područja Slovenije.

III – 16

Gradnja vinarskog podruma u Štrigovi, 1959. ̶ 1960.

Vlasništvo: Podrum Štrigova d.o.o.

Fotografija prikazuje gradnju starog dijela podruma u Štrigovi kapaciteta 100 vagona vina. Investitor radova bio je Zadružno voćarsko-vinogradarski poslovni savez Štrigova, a nakon njegove likvidacije Voćni i lozni rasadnik Vukanovec. Građevinsku je dozvolu izdao Narodni odbor općine Štrigova 14. studenog 1959. Izvođač radova bilo je građevinsko poduzeće “Medjimurje” Čakovec, a proizvođač bačava poduzeće “Sodarstvo Maribor”. Radovi su započeli 25. veljače 1959. godine, a završili 6. studenog 1960.

III – 17

Prerada grožđa, kraj 60-ih i početak 70-ih godina 20. stoljeća

Vlasništvo: Podrum Štrigova d.o.o.

Na dan berbe proizvođači su svojim vlastitim prijevoznim sredstvima (uglavnom kolima) dovozili grožđe u podrum. Za dovoz s udaljenih mjesta iznajmljivana su prijevozna sredstva Poslovnog saveza. Dovezeno grožđe, kao na fotografiji, iz bačava se istresalo u bazene, odnosno silose za prijem grožđa. U dvorištu su postojala dva bazena za primanje i preradu grožđa po sortama. Kapacitet bazena iznosio je jedan vagon. Po kosim stjenkama bazena grožđe je klizilo prema užem dijelu bazena. U nastavku se nalazio otvor pomoću kojeg se regulirala potrebna količina grožđa za muljaču. U muljači se grožđe muljalo, peteljke odvajale i ispadale sa strane, a masulj ili kljuk (sok, bobice i sjemenke) cijevima se uz pomoć elektropumpe dovodio do bazena za ocjeđivanje. Ocijeđena je masa potom ulazila u prešu.

III – 18

Štefica Puttar pere bačve, Seketin, 1973.

HR-DAVZ-22. Obitelj Puttar, 6.8.7. Album br. 23: Seketin

Za izradu kvalitetnog vina potrebno je brinuti o higijeni i zdravlju bačve. Nakon što se već korištena bačva isprazni, potrebno ju je isprati hladnom, potom vrelom vodom s mješavinom kuhinjske sode, pa ponovno hladnom vodom pomiješanom s vinskom kiselinom. Prije su bačve nakon pranja mrzlom vodom parili vrelim vinom kako bi dobile miris po vinu ili pak sokom lišća breskve koje je bačvi davalo ugodan miris. Ocijeđena i osušena bačva se na kraju sumpori kako bi se uništili svi mikroorganizmi i bačva bila spremna za iduću berbu.

III – 19

Postrojenje za proizvodnju vina, Vinarija ZPPK Varaždin, 1978.

HR-DAVŽ-974. Zbirka fotografija, 1.23. Svečano otvorenje Vinarije ZPPK Varaždin, sig. 44

Zadružno poljoprivredno prehrambeni kombinat Varaždin osnovan je 1964. godine s ciljem objedinjavanja malih zadruga Varaždina i okolice. Kombinat se orijentirao na poljoprivrednu, stočarsku i prehrambenu proizvodnju, a važan aspekt unutar poljoprivrednog sektora bio je otkup i prodaja vina. Dana 1. kolovoza 1978. ZPPK je otvorio Vinariju kapaciteta 100 vagona vina godišnje.

ZPPK je proizvodio bijelo stolno vino sa zaštićenim geografskim podrijetlom “Varaždinec” i stolno vino “Peharček” od grožđa varaždinskog podneblja koje nije ispunjavalo odredbe Pravilnika o označavanju podrijetla.

III – 20

Ulaz u gospodarski dio Vinske kleti Krško, 1987.

SI_ZAC/0531 Fototeka glasila Naš glas Krško, sig. 1/034

II – 21

Nadograđeni dio podruma u Štrigovi, 80-ih godina 20. stoljeća

Vlasništvo: Podrum Štrigova d.o.o.

Na slici djelatnik nekadašnjeg Poljoprivredno-zadružnog kombinata Čakovec stoji u podrumu nadograđenom 1972. godine. U podrumu se nalazilo ukupno 14 inox cisterna, osam njih zapremnine 50 000 l, četiri 100 000 l i dvije 250 000 l. Cisterne imaju otvor s donje i gornje strane. Pristup s gornje strane omogućen je stepenicama i podestom pričvršćenim na cisterne.

12 – IZ BAČVE U FLAŠE

IV – 1

Oporuka Ivana Paradisa, 1. srpnja 1728.

HR-HDA-645. Pavlinski samostan Čakovec, 15. Očitovanja, ugovori i oporuke, sig. 113. (kutija br. 3.)

Oporukom je štrigovski župnik Ivan Paradis 1728. godine pavlinskom samostanu sv. Jelene kao altariju za njega i njegovoga pokojnog brata Josipa ostavio 40 štertinki vina (štertinka je stara mjerna jedinica). Svaka je štertinka vrijedila 10 forinti.

IV – 2

Oglas za licitaciju vina gornjoptujskog i ristovskog vlastelinstva, 1870.

SI_ZAP/0009/001 Herbersteinov arhiv – Gospostvo Gornji Ptuj, a. š. 459, ov. 1164

Kupce za vina gornjoptujsko i ristovsko vlastelinstvo tražili su na različite načine, čak i oglašavanjem u raznim časopisima i revijama. Iz gornjeg oglasa objavljenog u Klagenfurter Zeitungu potencijalni kupci saznali su da će licitacija 600 vedara bijelog i šest vedara crvenog vina iz 1866., 1867. i 1868. godine biti 7. svibnja 1870. u podrumu ptujskoga dvorca.

IV – 3

Upit gradačkog vinogradara Josefa Pocka gornjoptujskom vlastelinstvu o određenim godištima haloškoga vina, 1887.

SI_ZAP/0009/001 Herbersteinov arhiv – Gospostvo Gornji Ptuj, a. š. 459, ov. 1164

IV – 4

Vinska karta, 1909.

SI_ZAP/0095 Varia, a. š. 8, ov. 98.

IV – 5

Trgovina vina na veliko Carlo Ebenspanger, Zagreb, 1910. –1916.

HR-DAZG-1020. Zbirka memoranduma, sig. 4964

Još jedna u nizu trgovina vinom u Zagrebu bila je ona Carla Ebenspangera. Osim što se nalazila na najprometnijoj ulici u gradu, gdje su se degustirale brojne rakije, prodavalo se i vino u veleprodaji.

IV – 6

Mijo Arko, Trgovina vina, rakije i zemaljskih proizvoda na veliko, Zagreb, 1913.

HR-DAZG-1020. Zbirka memoranduma, sig. 3234

Tvornicu vina i rakije Arko utemeljio je Mijo Arko 1867. godine. Tradiciju je nastavio i proširio njegov sin Vladimir Arko. 1950. godine ujedinili su snage s tvornicom Marijan Badel te pod tim nazivom djeluju i danas, njegujući tradiciju dugu više od 150 godina.

IV – 7

Franc Kaiser, vinar i proizvođač žestokih pića u Ptuju, cjenik vina i žestokih pića, nedatirano

SI_ZAP/0095 Varia

IV – 8

Reklamna posjetnica vinogradara, podrumara i trgovca vinom Carla Pessla u Košakih kod Maribora, početak 20. stoljeća

SI_PAM/1702 Zbirka varia, a. š. 39/30

Tvrtka je bila upisana u sudski registar Okružnog suda u Mariboru 1902. godine, a 1917. godine brisana je iz registra zbog prestanka poslovanja. Na posjetnici su sljedeći motivi: građevina na imanju i okolica imanja, vinski podrum, portret Carla Pessla, vlak na željezničkim tračnicama, diplome s izložbi iz 1884. i 1898. godine. Litografija je izrađena u tiskari Karl Rabič (Carl Rabitsch & Comp.) iz Maribora.

13 – IZ BAČVE U FLAŠE

IV – 9

Arhiv vina Ptujske kleti – najstarije slovensko vino Zlata trta, proizvedeno iz haloškoga grožđa, koje čuvaju u Ptujskoj kleti, 1917.

SI_ZAP/0289 Jože Vrabl, 1924–1981

Godine 1917. vino Zlata trta u Ptujskoj je kleti (tada Ornigova klet) pohranio ptujski poduzetnik, veletrgovac vinom i gradonačelnik Josef Ornig (1859. – 1925.). Njegovim arhiviranjem odao je počast izuzetnoj godini. Njegov sin Pavel Ornig, koji je od oca preuzeo vođenje obiteljskoga poduzeća i vinarsku djelatnost, potajno je tijekom Drugoga svjetskog rata zazidao arhivski podrum te ga tako sačuvao od vojnih razbojnika.

IV – 10

Zahvala Lovačkog kluba Ribnica vinogradarstvu Osterberger iz Ptuja za buteljirano vino, 20. veljače 1930.

SI_ZAP/0006 Zbirka Muzejskega društva

U Ptuju se od nekad trgovalo vinom. Među značajnijim obiteljima koje su se bavile proizvodnjom vina i veletrgovinom specijaliziranom za vina iz haloškog područja bila je i obitelj Osterberger. S vinima su se redovito predstavljali na sajmovima vina i osvajali visoka priznanja.

IV – 11

Oglas za prijavu proizvedene količine vina i rakije, 1949.

HR-DAM-62. Mjesni narodni odbor Lopatinec, Opći spis 705/1949.

Povjereništvo za financije Narodnog odbora kotara Čakovec dostavilo je mjesnim narodnim odborima oglas na osnovu kojeg su svi proizvođači vina i rakije bili dužni prijaviti proizvedenu količinu vina i rakije. Uredbom o porezu na promet proizvoda za nepodnošenje prijave ili iznošenje neistinitih informacija bila je propisana kazna do 50.000 dinara.

IV – 12

Bilten Glavne direkcije za promet vinom, 1949.

HR-DAVŽ-394. Poduzeće za promet vinom, voćem i povrćem “Vinoplod“ Varaždin, sig. 8

Između 1951. i 1954. varaždinsko poduzeće “Vinoplod” bavilo se otkupom i prodajom vina, rakije, alkoholnih i bezalkoholnih pića i poljoprivrednih proizvoda. Otkup vina “Vinoplod” je vršio putem vinarskih zadruga. Pored velikih količina domaćih vina nabavljao je vina iz Srbije, Vojvodine, Dalmacije i Istre te ih prodavao u Varaždinu i svojim skladištima u Čakovcu, Ludbregu, Ivancu, Krapini i Zlatar Bistrici. Vino se po skladištima prodavalo u rinfuzi, dok je u Varaždinu postojala i prodavaonica vinom u zatvorenim bocama. Pored stolnih, u ponudi su imali i sortna vina kao što su burgundac, traminac, rajnski rizling i talijanska graševina.

IV – 13

Vinske etiketa za različite butelje Laškog rizlinga, Vinag, 1969.

SI_PAM/2025 Vinag Maribor

Laški rizling smatra se najraširenijom sortom na cijelom graničnom području sjeveroistočne Slovenije.

IV – 14

Puniona vina, 1975.

Vlasništvo: Podrum Štrigova d.o.o.

Stroj za flaširanje dio je pogonske hale za flaširanje vina Poljoprivrednog zadružnog kombinata iz Čakovca, čija je gradnja započela 1972. Hala je izgrađena radi poboljšanja i povećanja plasmana vina. Vino se, naime, iz podruma preko pasterizatora pumpama prebacuje na stroj za punjenje vina. U liniji punjenja moguće je puniti boce raznih veličina. Nakon punjenja, boca transportnom trakom dolazi do čepilice i etiketirke te se stavlja u ambalažu i odlaže na paletu.

IV – 15

Punionica pića sa ambalažom, Vinarija ZPPK Varaždin, 1978.

HR-DAVŽ-974. Zbirka fotografija, 1.23. Svečano otvorenje Vinarije ZPPK Varaždin, sig. 82

IV – 16

Potvrda o položenom stručnom ispitu, 1979.

Vlasništvo: Privatni arhiv obitelji Lebar

Potvrdu vinogradaru Franji Lebaru o položenom stručnom ispitu o osnovama vinarstva za flaširanje vina izdao je 1979. Zadružni savez Slovenije.

14 – IZ BAČVE U FLAŠE

IV – 17

Etiketa sauvignona, druga polovica 20. stoljeća

Vlasništvo: Privatni arhiv obitelji Lebar

IV – 18

Etiketa za vino Stara trta – Žametovka / Kavčina, 1986.

SI_PAM/2025 Vinag Maribor

Nadahnuti pričom o mariborskoj Staroj trti na Lentu, u mariborskom podrumu Vinag odnjegovali su, punili i prodavali sortno vino Žametovka ili Kavčina iz jedne od najstarijih sorti štajerskih vinograda modre kavčine odnosno žametne črnine. Prva serija stolnoga crvenog vina s nižim vrijednostima alkohola (10,2%) iz 1986. godine krenula je u prodaju u seriji od 12.000 boca.

IV – 19

Vinag i mariborski vinski podrum, 1980. – 1990.

SI_PAM/2025 Vinag Maribor

Nakon Drugoga svjetskog rata vinarstvo je iz privatnih ruku prešlo u narodne i tako je nastala Vinska zadruga r.z.o.j., koja je preuzela podrume nekadašnjih trgovaca Pugela i Rossmanna, Pfrimera, Hausmaningera i podrum nekadašnje Podrumarske zadruge. Mariborski vinski podrum, s površinom od 20.000 m² i 2,5 kilometra hodnika ispod Trga slobode u Mariboru, uvršten je među najveće i najstarije klasične vinske podrume u Europi. Između 1847. i 1858. meljski je vlastelin Alojz plemeniti Kriehuber na Trgu slobode 3 izgradio stambenu kuću s vinskim podrumom, a 1878. godine prodao je svoj podrum. Henrich Schleicher i gostioničar Josef Rossmann te knjigovođa Josef Pugel su tako osnovali novo poduzeće Kriehuber’sche Kellerei & Co, a od 1895. godine su Pugel i Rossmann nastavili s prodajom vina u poduzeću Pugel i Rossmann. Nakon Drugoga svjetskog rata Vinska trgovina Karla Pugla bila je nacionalizirana i osnovana je Vinska zadruga, koja je nastavila s poslovanjem. Zadruga je također preuzela i vinski podrum koji je dotad bio u vlasništvu Pugla, Rossmanna, Pfrimera i Hausmaningera te podrume nekadašnje Podrumarske zadruge. 1953. godine zadruga je bila likvidirana i osnovano je Zadružno vinarsko poduzeće, nazvano Vinarska zadruga, koje se 1960. godine pripojilo agenciji za izvoz vina Vinag u Mariboru. Vinag je bio poznat kao jedno od najuglednijih vinarskih poduzeća u cijeloj Jugoslaviji, koje je godišnje proizvodilo oko 16 milijuna litara vina.

IV – 20

Etiketa laškog rizlinga, 1992.

Vlasništvo: Privatni arhiv obitelji Cmrečnjak

Početkom 90-ih godina 20. stoljeća obitelj Cmrečnjak započinje izradu vlastite etikete. U središtu je naziv vinogradarske obitelji, motiv starog vinograda te prikaz načina uzgoja vinove loze na kolcu. Riječ je laškom rizlingu, predikatnom vinu kasne berbe nagrađivanom na izložbi pod nazivom “Vina u Hrvata”.

IV – 21

Vinska etiketa Sivi pinot (Rulandec), mariborski podrumi Vinag, izborna berba, 1989.

SI_ZAC/1643 Medved Drago, a. š. 12

Na sunčani je blagdan Duhova 2004. godine, u krugu obitelji, bocu vina otvorio poznavatelj vina Drago Medved. Opisao ga je kao zrelo, skladno, životno, vatreno, vino punog bouqueta.

IV – 22

Letak Kluba šipon, 2004.

SI_ZAC/1643 Medved Drago, a. š. 12

Šipon je 1998. godine, kao jedna od najrasprostranjenijih sorti ljutomersko-ormoških vinograda, okupio najbolje proizvođače u Klub šipon. Letak je iz 2004. godine, kada se u kasnu jesen održavao festival šipona s prethodnim ocjenjivanjem šipona u degustacijskoj dvorani podruma Jeruzalem Ormož. Te je godine komisija, koja je ocjenjivala 38 uzoraka, najvišu ocjenu (18,30) dodijelila šiponu iz 2002. godine Bojana Lubaja iz Kidričeva, slijedio je šipon iz 2003. Ptujskih podruma (18,23) i šipon iz 2000. podruma Jeruzalem Ormož (18,18).

IV – 23

Pranje boca u krškom vinskom podrumu, 1993.

SI_ZAC/0531 Fototeka glasila Naš glas Krško, sig. 1/035

IV – 24

Boca cvička, oko 1992.

SI_ZAC/0531 Fototeka glasila Naš glas Krško, sig. 1/035

Cviček iz sremiško-bizeljske regije bio je nekad jedan od najvećih aduta Vinske kleti Krško. Od 2001. godine cviček je kao mješavina crvenih i bijelih sorti grožđa zakonski zaštićen oznakom PTP (odgovara zaštićenoj oznaci izvornosti u Hrvatskoj). Cviček je suho vino s niskim udjelom alkohola (8,5-10%). Proizvode ga u vinorodnoj regiji Posavje, ali samo iz sorti dolenjske vinorodne podregije.

IV – 25

Linija za punjenje Vinske kleti Krško, 1993.

SI_ZAC/0531 Fototeka glasila Naš glas Krško, sig. 1/035

15 – IZ FLAŠE U ČAŠE

V – 1

Potvrda o (ne)kvaliteti hrastovskog vina, 1658.

SI_ZAP/0051 Zbirka listin, a. š. 63, 1658 V 4

Vlasnici vlastelinstava mogli su prodavati vino svojim podanicima. Uglavnom se radilo o vinu loše kvalitete. Godine 1658. nekvalitetnog se vina želio riješiti i vlasnik hrastovskog vlastelinstva, koji ga je dao lenartskim mještanima da ga toče (prodaju) i potom plate. Budući da su potonji sumnjali u njegovu kvalitetu, dali su ga na ocjenjivanje povjerenstvu od četiri stručnjaka, koji su ustanovili da su četiri štertinke vina primjerene za točenje po cijeni od jednog i pol krajcara, dok preostalih 16 štertinki nije bilo primjereno za točenje i pijenje, čak i kad bi se točilo besplatno.

V – 2

Johann Georg Landsmann: Abhandlung über das steyrische Tazrecht… Graz: Gebruder Tanzer, 1807.

SI_ZAP/0009/001 Herbersteinov arhiv – Gospostvo Gornji Ptuj, a. š. 240, ov. 936

Landesmannova knjižica o štajerskom porezu na pića detaljno obrađuje povijest poreza koji se uglavnom plaćao od prodanoga vina, nešto manje od piva i žestokoga pića.

V – 3

Okružnica Okružnog ureda u Celju kojom obavještava granična područja na štajersko-ugarskoj granici o načinu obavljanja trgovine vinima, 1833.

SI_ZAC/0008 Okrožni urad Celje, sig 59/355

V – 4

Knjižica poreza na pića ptujskog gostioničara Janeza Boninija, 1821.

SI_ZAP/0009/001 Herbersteinov arhiv – Gospostvo Gornji Ptuj, a. š. 240, ov. 936

Knjižica poreza na pića koji je gornjoptujskom vlastelinstvu u razdoblju od kolovoza do listopada 1821. godine plaćao ptujski gostioničar Janez Bonini. Gostionicu je imao u kući br. 103, odnosno u današnjoj Miklošičevoj ulici 12.

V – 5

Krčma “K crvenom nosu”, Zagreb, 1842./1843.

HR-DAZG-857. Zbirka Ulčnik Ivan, 2. Fotografije i tiskovine, sig. 846

Gostionica “Kod crvenog nosa” (Grobarska ulica, Mirogoj) popularno je bila zvana i “Grobljanska gostionica” ili “Karminska birtija”. Djelatnik Mirogoja, Pilko koji je naručivao konje i fijakere, čistio i pazio na mrtvačka kola, čuvao stvari i spremište te oblačio mrtvace, često je navraćao u navedenu krčmu. Za njega je publicist Rudolf Katedralis kazao: “Bio je dobričina i veseljak a jutra su ga zatjecala u grobljanskoj gostionici “Kod crvenog nosa” kako hrče nad prekriženim rukama, a njegovi crni i mršavi konji spustili su turobno svoje duge vratine u očekivanju gospodara.”

V – 6

Upisnik krčmara i gostioničara, 1890.

HR-DAVŽ-16. Gradsko poglavarstvo Varaždin, 8.2. Obrt

Sukladno Obrtnom zakonu iz 1884. za otvaranje krčme ili gostionice molitelj je trebao priložiti krsni list i svjedodžbu gradskog poglavarstva kao dokaz da je “pošten čovjek, nekažnjavan radi zločina ili prekršaja i da je njegovo političko i moralno ponašanje posve korektno”. Nakon uplaćene pristojbe od 10 forinti Gradsko je poglavarstvo Varaždin u pravilu svakom molitelju izdalo odobrenje za vođenje krčme. Jednostavno ishodovanje dozvole potaklo je mnoge građane da zaradu potraže u spomenutoj djelatnosti. Iz upisnika je vidljivo da je tijekom 1890. godine u gradu Varaždinu otvorena čak 21 krčma i 2 gostionice.

V – 7

Razglednice restorana Gambrinus iz Maribora i razglednice gostionica iz okolice Maribora, oko 1900. – 30-te godine 20. stoljeća

SI_PAM/1693 Zbirka fotografij in razglednic

Posjećivanje ugostiteljskih objekata bilo je karakteristično za život u Mariboru i njegovu okolicu u prvoj polovici 20. stoljeća. Stanovnici grada i okolice te domaći i strani turisti rado su zalazili u gradske kavane i restorane, gradske gostionice i one u okolici, kao i vinotočja u okolici grada. Gradski restorani poslovali su u sklopu hotela ili kao samostalni ugostiteljski objekti. Gambrinov restoran u Gregorčičevoj ulici 29, kuća u kompleksu pivovare obitelji Tscheligi (Čeligi), spadala je među ugledne restorane u gradu. Među omiljene gostionice u bližoj i daljoj okolici grada spadale su gostionice Robič u Limbušu, Pri lipi u Radvanju i Šabeder u Gornjoj Koreni. Gostionica Robič u Limbušu bila je poznata po svinjokolji. Pri lipi u Radvanju pripremili su toliko pečenih pilića da su gostionicu nazvali Kurja smrt.

16 – IZ FLAŠE U ČAŠE

V – 8

Oglas vinotočja “K Hrvatu”, 1906.

DAVŽ. Zbirka tiskovina, Naše pravice br. 45

U gradu Varaždinu krajem 19. i početkom 20. stoljeća otvarano je sve više vinotočja jer za vršenja prava vinotočja na malo nije bila potrebna obrtnica, već samo dozvola Financijskog ravnateljstva. Vlasnici vinotočja bili su dužni pridržavati se samo redarstvenih i zdravstvenih propisa obrtnog zakona. Do 1926. godine u Varaždinu je otvoreno čak 90 vinotočja od kojih je samo deset točilo vina domaćih vinogradara s Varaždinbrega, a ostala uglavnom vina iz Dalmacije i Štajerske. Prodaja stranih vina izazivala je nezadovoljstvo kod domaćih vinogradara jer strani vinogradari, za razliku od domaćih, gradu nisu plaćali namete. Zato su varaždinski vinogradari predlagali da se na strana vina uvede trošarina po uzoru na Mariborsku oblast, koja je s ciljem zaštite svojih proizvođača uvela trošarinu na uvezena vina.

V – 9

Krčma “Turskom vrhu” u Varaždinu, početak 20. stoljeća

HR-DAVŽ-1124. Zbirka preslika gradiva iz ostalih arhiva i ustanova Republike Hrvatske

Turski (Turški) Vrh, danas dio općine Zavrč, od nekada je poznat po brojnim vinogradima i kvalitetnom vinu. Varaždinske su krčme i gostionice u prvoj polovici 20. stoljeća reklamirale uglavnom prodaju “stranih vina”, a u manjoj mjeri domaćih s područja Varaždinbrega. U tzv. “strana vina” spadalo je i vino s Turskog vrha, koje je “nakon ljutomerskog smatrano najboljim štajerskim vinom” (Naše Pravice, br. 29, 1907.). Favoriziranje stranog vina izazivalo je nezadovoljstvo osobito kod vinogradara s Varaždinbrega, čije “vino je s ponosom preporučivano u najboljim zagrebačkim gostionicama” (Hrvatsko jedinstvo, br. 16, 1938.).

Tomo Valjak se nakon 26 godina vođenja postolarske radnje 1925. godine počeo baviti prodajom vina. Tijekom vremena promijenio je nekoliko lokacija vinotočja u gradu Varaždinu (Padovčev trg, Draškovićeva ulica, Trg Slobode, Koprivnička ulica). U početku je prodavao viničko vino, a s vremenom je kao najbolje preporučivao vino s Turskog Vrha. Zato je i svoju krčmu u Koprivničkoj ulici 15 (danas ulica M. P. Miškine), otvorenu 1932. godine, nazvao “Turskom Vrhu”.

V – 10

Cjenik za različita vina i žestoka pića veletrgovine Julius i Robert Pfimer iz Maribora, prije 1912.

SI_PAM/1702 Zbirka varia, a. š. 3/21

Tvrtka je bila upisana u sudski registar društava 1867. godine, a 1947. godine brisana je iz registra zbog prestanka poslovanja. Cjenik nije datiran. Litografija na vrhu cjenika izrađena je u tiskari Karl Rabič (Carl Rabitsch & Comp.) iz Maribora.

V – 11

Popis točitelja alkoholnih pića u Brežicama, 1930.

SI_ZAC/0011 Okrajno glavarstvo in sresko načelstvo Brežice, sig. F-53, a. š. 55

V – 12

Proljetni Zagrebački Veliki Sajam, Zagreb, 1926.

HR-DAZG-872. Zbirka tiskovina, 1.2. Plakati zagrebačkog zbora, sig. 115

V – 13

VIII. izložba i sajam vina, Zagreb, 1938.

HR-DAZG-872. Zbirka tiskovina, 1.2. Plakati zagrebačkog zbora, sig. 146

Grupa istaknutih hrvatskih gospodarstvenika osnovala je 1909., na poticaj tadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika dr. Milana Amruša, društvo Zagrebački zbor, kako bi priređivanjem izložbi i velikih sajmova intenzivirali razvoj svih grana industrije i gospodarstva općenito.

17 – IZ FLAŠE U ČAŠE

V – 14

Diploma Mariji Zichy za sudjelovanje na sajmu vina, 14. travnja 1931.

Vlasništvo: Podrum Štrigova d.o.o.

Na brežuljku zapadno od Štrigove sagrađena je tijekom 18. stoljeća kurija Tkalec s boltanim podrumom u kasnobaroknom stilu. Sve do ukinuća pavlinskog reda 1786. godine bila je vlasništvo štrigovskog pavlinskog samostana. Polovicom 19. stoljeća kurija pripada grofovima Zichy, velikašima iz Prekmurja odnosno Beltinaca. Nakon Drugog svjetskog rata obitelji Zichy oduzet je posjed Tkalec i dodijeljen Voćno loznom rasadniku Vukanovec.

Svi vlasnici kurije Tkalec uzgajali su vinovu lozu. Uz kuriju je stajala i drvena preša u kojoj se do 1960. prerađivalo grožđe.

Mariji Zichy je za vino s područja Tkalec Štrigova dodjeljena diploma na IV. izložbi i sajmu vina u Zagrebu 1931. godine.

V – 15

Diploma Banovinskom rasadniku u Vukanovcu, 30. svibnja 1940.

Vlasništvo: Podrum Štrigova d.o.o.

Organizacijski odbor 3. vinske izložbe i vinskoga sajma održanog 19. svibnja 1940. u Donjoj Lendavi dodijelio je Banovinskom rasadniku u Vukanovcu diplomu za vina i ocijenio ih kao odlična. Rasadnik je izložio traminac, sauvignon i rajnski rizling iz 1939. godine.

Rasadnik je osnovan krajem 19. stoljeća s ciljem unapređenja vinogradarstva i voćarstva na brežuljku Vukanovec. U nekoliko je navrata mijenjao vlasnike da bi 1898. godine prešao u državno vlasništvo, vlasništvo Mađara. Nakon Prvog svjetskog rata Vukanovec ostaje državno vlasništvu u sklopu Države SHS. Ulaskom Međimurja u sastav Mariborske oblasti 1922. godine Vukanovec dobiva svojeg prvog slovenskog upravitelja Jakoba Žnidarića, učitelja poljoprivrede iz Središča ob Dravi. Tada je posjed imenovan kao Oblasna viničarska škola. Žnidarića na funkciji upravitelja 1928. godine nasljeđuje Ivan Karničnik, također učitelj poljoprivrede. Karničnik je odlično uredio imanje, uveo je voćni i lozni rasadnik, izgradio stratifikalu za cijepljenu lozu i dr.

Godine 1961. rasadnik se pripaja Poljoprivrednoj zadruzi Štrigova te postaje njezin samostalni poljoprivredni pogon.

V – 16

Vinska karta restauracije Gradski podrum (Jelačićev trg br. 10), Zagreb, 1941.

HR-DAZG-872. Zbirka tiskovina, 1.2. Plakati zagrebačkog zbora, sig. 496

Najstroži centar Zagreba, Trg bana Jelačića, bio je višedesetljetna restoranska crna rupa. U osamdesetim godinama ondje je dominirao Gradski podrum.

V – 17

Izložba vina u Celju, 1948.

SI_ZAC/1594/00019 Pelikan Josip, a. š. 1

V – 18

Vjekoslav Majer – Lojzek, “I za to pij Jandraš…vinček naš…”, oko 1950.

HR-DAZG-866. Zbirka fotografija, 10. Revija Zagreb, sig. RZ 1130

Vjekoslav Majer bio je hrvatski književnik. Njegovu senzibilitetu bila je bliža matoševska linija, s Matošem ga je vezivao i Zagreb, kojemu je posvetio mnoge stihove, opjevao gornjogradske ulice, plinske svjetiljke, parkove, kavane i periferiju, pa i Matoša.

“I za to pij Jandraš, vinček naš, ti si naš stari pajdaš. Kaplja do kapljice – kupica, dok je život naš!”

V – 19

Ocjenjivanje cvička, Kostanjevica na Krki, 1993.

SI_ZAC/0531 Fototeka glasila Naš glas Krško, sig. 3/093

V – 20

Frankovka, 2003.

SI_ZAC/0327 Vino Brežice, sig. 477

Frankovka je jedan od najvećih aduta među vinima Posavja. Zlatna medalja s ocjenjivanja vina 2003. u Gornjoj Radgoni pripala je frankovki podruma Vino Brežice, 2001. godište. Istraživači njemačkog vinogradarskog instituta u Geilweilerhofu su nedavno, putem genske analize, potvrdili da se radi o autohtonoj slovenskoj sorti koja potječe iz štajerskih vinograda.

18 – IZ ČAŠE U GLAVU

VI – 1

Zapisnik Društva umerenosti, 23. prosinca 1849.

HR-DAVŽ-4. Poglavarstvo trgovišta Krapina (kut. 7)

U Danici Ilirskoj iz 1845. godine nalazi se podatak da su prvo Društvo umjerenosti osnovala još davne 1618. u Koruškoj gospoda iz Koruške, Kranjske i Štajerske. Članovi društva odrekli su se pijanstva i psovanja. No samo društvo nije bilo dugog vijeka jer je samo mali broj gospode bio sklon odricanju od vinskih užitaka.

Polovicom 19. stoljeća dio krapinske vlastele odlučio je obuzdati svoje strasti i osnovao “Društvo umerenosti”. Od Društva je u DAVŽ-u sačuvana tužba protiv starješine Društva Pavla Krizmanića, koji se 18. prosinca 1849. napio u mjestu Golubovo. U zapisniku stoji kako se optužena stranka “tako zapila, da je među drugim vrednim treznimi gostovima više puta popikivala se je, napose niti iz mesta gibati nije se mogla, već su nju dva vodili, a trejti noge ravnati morao je”. Taj “čin ako se u smislu pravah družtvenih ukorio nebi zle posliedice u budućnosti glede drugih članovah imati mogao bi, jer ne samo strankoj obtuženoj nego i čitavomu družtvu na najveću sramotu služi.” Svaki član društva, “a jošte ktomu ne davna izabrani pervi starešina pravice družtvene ne samo dobro znati razumeti već takove i točno obderžavati bi dužen bio”. Iz tužbe se nadalje vidi da je sukladno pravilima iz 1847. godine optužena stranka morala biti kažnjena, ali ne i kakva joj je kazna bila presuđena.

VI – 2

Oglas za antebeten, sredstvo protiv pijanstva, 1904.

HR-DAVŽ. Zbirka tiskovina, Veliki Ćiril-metodski koledar za 1904. god.

VI – 3

Antialkoholičarski savez “Sveta vojska” u Ljubljani imenuje gimnazijalca Jožu (Josipa) Stabeja iz Maribora za glavnog voditelja svih slovenskih srednjoškolskih apstinencijskih kružoka, oko 1915.

SI_PAM/1623 Stabej Jože, a. š. 1

Prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića, posebno žestokih pića, počelo je rasti s industrijalizacijom u 18. i 19. stoljeću te se pojačalo nakon Prvoga svjetskog rata. Žestoka pića, koja su prije konzumirali kao lijek, počela su se koristiti kao stimulans, što je postala svakodnevna navika u svim slojevima stanovništva. Od sredine 19. stoljeća su u borbu protiv alkoholizma u Sloveniji sve više uključeni svećenici i liječnici. Antialkoholičarsku organizaciju “Sveta vojska” osnovao je 1903. godine Janez Kalan (1868. – 1945.), svećenik, urednik i aktivist katoličkog pokreta. 1913. godine savez “Sveta vojska” izdao je u borbi protiv pijančevanja i razvratništva Mali protualkoholičarski katekizam.

VI – 4

“Alle werden selig sein Die da gerne trinken Wein”, mokro-veseli pozdravi iz Ptuja, 1909.

SI_ZAP/0219 Zbirka razglednic

VI – 5

Pravila učeničkog apstinencijskog kružoka, oko 1915.

SI_PAM/1623 Stabej Jože, a. š. 1

Kružok se s vjersko-narodnog i higijensko-socijalnog gledišta trebao boriti protiv uživanja alkoholnih pića. Među školskom omladinom trebao je širiti apstinenciju ili barem umjerenost.

VI – 6

“Veseli pozdrav iz Ptuja”, 1907.

SI_PAM/1623 Stabej Jože, a. š. 1

VI – 7

Razglednica Maribora s motivom veselog vinskog druženja, 1913.

SI PAM 1693 Zbirka fotografij in razglednic, SI_PAM/1693/001/003_00009

Natpis na njemačkom kaže “Mokri i veseli pozdravi iz Maribora. Tko ne voli vina, žene, pjesme, taj ostaje budala cijeli život.”

VI – 8

“Veseli pozdrav iz Ptuja”, 1912.

SI_ZAP/0219 Zbirka razglednic

19 – IZ ČAŠE U GLAVU

VI – 9

Esej o štetnosti alkohola učenika Jože Stabeja, organizatora antialkoholnog pokreta među učenicima u Mariboru, oko 1915.

SI_PAM/1623 Stabej Jože, a. š. 1

„Alkohol je u stvarnosti strašna kuga, vampir čovjekova zdravlja.“

VI – 10

Zaključak zapisnika Poglavarstva poveljnog i slobodnog trgovišta Čakovec, 15. siječnja 1920.

HR DAM-7. Poglavarstvo poveljnog i slobodnog trgovišta Čakovec, Sjednički zaključci 1920. – 1923.

Zapisnik Poglavarstva trgovišta Čakovec od 15. siječnja 1920. ukazuje na negativne posljedice konzumiranja alkohola. Naime, općinski redar koji je u prosincu 1919. godine u gostionici “Deutsch” uslijed pretjerane konzumacije alkohola uzrujao goste, razbijao čaše i prijetio pištoljem, zbog svog neprimjerenog ponašanja kažnjen je i otpušten sa svoga radnog mjesta.

VI – 11

Antialkoholičarska kampanja: Majke i očevi!!! Radi zdravlja svoje djece čuvajte se alkohola, 1929.

HR-DAZG-872. Zbirka tiskovina, 1.4. Zdravstveni, sanitarno – higijenski i ostali edukacijski plakati, sig. 268

Zagrebački zbor (današnji Zagrebački velesajam) pripremao je razne izložbe i kampanje, od kojih je jedna bila i Medicinska izložba održana 1929. godine. Jugoslavenski savez trezvenosti provodio je kampanju protiv alkohola, o čemu je izvijestilo Gradsko poglavarstvo o sveopćoj upravi slobodnog i kraljevskog grada Zagreba: “Sa stambenim pitanjem usko je vezano i pobijanje alkoholizma, koji se je nažalost osobito u poratnim vremenima, duboko uvriježio. Da se alkoholizam sve više i više širi, pojmljivo je i, ako se uvaži, da radnik nakon napornog posla, nemajući ugodnog doma, polazi u krčmu ili rakijašnicu, gdje provodi vrijeme do spavanja, trošeći teško zasluženi novac za otrov, da poslije toga u kakavgod zadušljiv i vlažan kutić legne na počinak.”

VI – 12

Antialkoholičarska kampanja: Zašto se treba kloniti alkoholnih pića, 1929.

HR-DAZG-872. Zbirka tiskovina, 1.4. Zdravstveni, sanitarno – higijenski i ostali edukacijski plakati, sig. 269

VI – 13

Antialkoholičarska kampanja: Pijanicu i djeca ismjehavaju, 1929.

HR-DAZG-872. Zbirka tiskovina, 1.4. Zdravstveni, sanitarno – higijenski i ostali edukacijski plakati, sig. 270

VI – 14

Antialkoholičarska kampanja: Alkohol je stalno pio, nikad gazda nije bio, 1929.

HR-DAZG-872. Zbirka tiskovina, 1.4. Zdravstveni, sanitarno – higijenski i ostali edukacijski plakati, sig. 271

VI – 15

Antialkoholičarska kampanja: Ko misli ne pije – Ko pije ne misli, 1929.

HR-DAZG-872. Zbirka tiskovina, 1.4. Zdravstveni, sanitarno – higijenski i ostali edukacijski plakati, sig. 272

VI – 16

Antialkoholičarska kampanja: Zašto ste ubili svoju ženu? Gospodine suče, ne znam… bio sam pijan, 1929.

HR-DAZG-872. Zbirka tiskovina, 1.4. Zdravstveni, sanitarno – higijenski i ostali edukacijski plakati, sig. 273

20 – IZ ČAŠE U GLAVU

VI – 17

Proglas protiv pijančevanja i nedoličnog ponašanja, 1930.

SI_ZAC/0011 Okrajno glavarstvo in sresko načelstvo Brežice, sig. F-53, a. š. 55

VI – 18

Opijanje i bančenje u kleti ptujske trgovačke obitelji Kasimir na Popovskem Vrhu nakon berbe, 1931.

SI_ZAP/0559 Rodbini Kasimir in Oeltjen, a. š. 1, ov. 69, št. 7

VI – 19

Čitanka o alkoholu, 1955.

HR-DAM-15. Narodni odbor općine Čakovec, Redovni spis 2491/1955.

Republički odbor Društva za borbu protiv alkoholizma u NRH i Komisija za borbu protiv alkoholizma Glavnog odbora Crvenog križa za Hrvatsku darovali su školama “Narodnu čitanku o alkoholu”. Čitanka je trebala poslužiti učiteljima i djelatnicima Crvenog križa za provođenje “bezalkoholnog odgoja djece, omladine i roditelja” te doprinijeti trezvenom i sadržajnom kulturnom životu pod motom: “u socijalizmu – nema mjesta alkoholizmu!”.

VI – 20

Obavijest o postavljanju izložbe protiv alkoholizma, 3. lipnja 1957.

HR-DAM-15. Narodni odbor općine Čakovec, Redovni spis 5233/1957.

U lipnju 1957. godine Zavod za socijalno osiguranje u Varaždinu organizirao je u prostorijama Doma narodnog zdravlja izložbu protiv alkoholizma. Društvo za oslobođenje od alkoholizma “Preporod” predložilo je da se izložba predstavi i u Čakovcu.

VI – 21

Pjesma s karikaturom koju su napisali mornari podmornice U-753 kao zahvalu za poslanu vrhunsku kapljicu, 1941.

SI_PAM/0110 Veliki župan mesta Maribor, spisi Glavnega urada pri Velikem županu mesta Maribor : I. decernat, a. š. 1

Brodogradilište vojne mornarice u Wilhelmshafenu je u lipnju 1941. godine zamolilo grad Maribor da preuzme kumstvo nad novom podmornicom U-753 i još je istoga mjeseca politički komesar Knaus potvrdio namjeru grada o preuzimanju kumstva. Porinuće podmornice bilo je 18. lipnja 1941. u Wilhelmshafenu, a prisustvovali su predstavnici grada. Prilikom porinuća politički komesar Knaus uputio je posadi podmornice pismo i izrazio nadu da je podmornica već zaplovila ususret svom prvom zadatku i poželio posadi puno uspjeha i sreće. Ujedno im je poručio da će grad u narednim danima posadi poslati nekoliko sanduka vina i marame s izvezenim gradskim grbom. Kao zahvalu mornari su gradu napisali pjesmu, koju su poslali gradu Mariboru.

VI – 22

Plakat o odvraćanju slovenskog naroda od alkoholizma, 1938.

SI_ZAP/0095 Varia

VI – 23

Skica mjesta zločina i izvadak iz presude optuženih za ubojstvo kolcem u vinogradu tijekom berbe u Slovenskim goricama, 1934.

SI_PAM/0645 Okrožno sodišče Maribor 1898-1941, a. š. 253, spis Kzp VII 95/34

U jesen 1934. godine, tijekom berbe u slovenjgoriškom Dragoviču, došlo je do masovne tučnjave čiji su sudionici upotrebljavali i kolce. Tom je prilikom Franc Slana pretrpio ozljede od kojih je preminuo. Istražitelji nikako nisu mogli utvrditi tko je unesrećenom zadao kobni udarac. Svi su optuženi zbog kontradiktornih izjava svjedoka na kraju bili oslobođeni. Izložena je skica mjesta zločina.